Povijesni pregled razvoja ljekarništva u Varaždinu

Tradicija izrade ljekovitih pripravaka u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, čiji je predstavnik grad Varaždin, postoji od davnina. Izrada je bila tajnovita, a ljudi koji su poznavali tajnu bili su cijenjeni. Pronađeni dokazi sežu daleko u antičko doba, u rimsku kulturu gdje su u Varaždinskim Toplicama nađene ljekarničke posude i medicinski instrumenti za liječenje i spravljanje ljekovitih pripravaka.

Daljnji razvoj počinje u 13. stoljeću, a nositelji su bili crkveni redovi. Prva ljekarna u Hrvatskoj bila je 1271. godine u Trogiru, a u Varaždinu je najstarija otvorena tek 1603. godine.

Varaždin je tada imao mnoge probleme, kugu, požare, Turke i malariju. Vojska je trebala liječnika i ljekarnika. Iz navedenih razloga te zbog epidemije kuge u Zagrebu, Hrvatski sabor 1599. godine, na zasjedanju u Varaždinu koji je tada bio glavni grad, zaključuje da treba što žurnije dovesti ljekarnu i liječnika u Varaždin. No takozvani “turski strah“ i k tomu strah od kuge odbijali su dolazak.

Napokon dolazi prvi ljekarnik 1603. godine, zbog više sile jer su ga protjerali iz Ptuja protestanti, a i ljekarna koju otvara bila je iz ratne nužde. Prvi varaždinski ljekarnik Sebastijan Grübner otvorio je najstariju ljekarnu u gradu „K’ zlatnom angjelu“, u centru grada, u ulici u kojoj su djelovali cehovi  - tadašnji obrti. Ta ulica je i danas puna malih dućančića.

Gundulićeva ulica  u centru grada Varaždina,
ulica nekadašnjih cehova i trgovina 

Jednokatnica u nizu, izgrađena vjerojatno u 17. stoljeću,
u kojoj je bila  prva ljekarna „K zlatnom angjelu“

 Ljekarna je djelovala u Varaždinu, mijenjajući vlasnike i lokacije, do smrti posljednjeg vlasnika 1941. godine, dr. Artura Krajanskog, međunarodno priznatog ljekarnika, kulturnog djelatnika, znanstvenika i vrsnog violončelista čija je cijela obitelj stradala u holokaustu.

Vrata ljekarne „K' zlatnom angjelu“  iz Gundulićeve ulice.
Slika sa Facebook stranice Gradskoj muzeja Varaždin.

Na prvoj lokaciji ljekarne „K zlatnom angjelu“ u Gundulićevoj 4, na ulaznom svodu kuće, čije pročelje krase kameni kipovi Bogorodice i sv. Josipa, još danas stoji stih „Contra vim mortis non est medicamen in hortis – Protiv sile smrti, nema lijeka u vrtovima“. Natpis je trebao upozoravati građane da lijekovi nisu svemoćni ili  je to bila isprika isprika za moguću nedjelotvornost lijeka. 

Skulptura Bogorodice Bezgrješne
na pročeljuzgrade u Gundulićevoj 4 u Varaždinu

Skulptura sv. Josipa na pročelju
zgrade u Gundulićevoj 4 u Varaždinu

Varaždinu su djelovale i samostanske ljekarne koje su bile od velike važnosti građanima.

Drugu otvorenu privatnu građansku ljekarnu, ljekarnik Ivan Korzinski prenosi u franjevački samostan 1677. godine nakon što se zaređuje i postaje Maksimilijan. Ta ljekarna bila je najutjecajnija i najpoznatija franjevačka ljekarna. Djelovala je u u sklopu nemočišta za franjevce . Bila je velika pomoć fratrima i stanovništvu u širenju zdravstvene zaštite, a posebice tijekom čestih epidemija kuge, malarije, dizenterije. Postala je mala manufaktura lijekova, koja je opskrbljivala  druge ljekarne. Građani su se u to vrijeme s više povjerenja obraćali franjevačkoj ljekarni nego privatnim građanskim ljekarnama. Lijekove su radili od biljaka koje su sakupljani siromašni građani i prodavali ljekarni. 1750. godine najveći hrvatski barokni slikar  Ivan Ranger, pavlin iz Lepoglave, oslikao je freske po stropu ljekarne koje danas smatraju jedno od njegovih najboljih djela. Ljekarna je djelovala 95 godina.

Ukazom carice Marije Terezije franjevačka ljekarna je prestala djelovati 1773. godine jer su zabranili izdavanje lijekova samostanskim ljekarnama građanima, u mjestima gdje ima javnih ljekarni.

Vrlo značajna i najdugovječnija bila je i ljekarna uršulinskog samostana. Uršulinke su došle u Varaždin 1703. godine i donijele sa sobom znanje o spravljanju lijekova. Ta djelatnost je postala osobito važna nakon dolaska školovanih ljekarnica  Benigne Katarine Wapfner i Terezije Schröckenstein. Uršulinke ljekarnice same su pisale recepte za većinu lijekova i tako napravile malu biblioteku knjiga recepata i uputa. Kroz tu ljekarnu prošlo je na desetke vrsnih školovanih ljekarnica koje su prenosile svoje znanje i zato je ta ljekarna imala golem utjecaj na razvoj ljekarništva na sjeveru Hrvatske. Ljekarna je u 18. i 19. st. postala osobito važna za javnost.

Kroz povijest u Varaždinu su djelovale  privatne, građanske ljekarne zanimljivih imena  „K zlatnom angjelu“, „K salvatoru“ i „K crncu“  te dvije samostanske, franjevačka i uršulinska ljekarna. Danas se ostavština varaždinskih ljekarni nalazi u arhivi ljekarništva Gradskog muzeja Varaždin.

 „U lisne pupoljke alepskog hrasta osica Cynips gallae polaže jajašca te s donje strane lista stvara kuglaste šiške bogate galotaninima. Od njih se radila tinktura Gallarum, korištena kod tvrdoglavih proljeva, crijevnih krvarenja i dizenterije.“ 

Slika sa Facebook stranice Gradskoj muzeja Varaždin.

Sastavila: Tanja Vručina Klarić mag.pahrm. 

Izvor:
Varaždinsko zdravstvo u 17. Stoljeću; Gustav i Martina Piasek
Prinos povijesti ljekarništva u sjeverozapadnoj Hrvatskoj; Dragutin Feletar